Reportaža sa putovanja: Bukurešt i Drakula tura
Destinacija: Temišvar, Sigišoara, Brašov, Sinaja, Bukurešt
Vreme: mart 2009.
Tekst: Miloš Radovanović, Lina Kostić, Ilija Plećaš
Slike: (svi po malo)
Jednog februarskog prepodneva zazvonio je telefon i sa meni vrlo poznatog broja usledio je poziv da posetimo Drakulinu postojbinu. Nije bilo puno vremena za razmišljanje, pa je poziv u trenutku bio prihvaćen. Sve je izgledalo jako primamljivo, vreme i uslovi putovanja, kao i znatiželja za otkrivanjem istine o liku iz novele Brama Stokera, Dracula (1897). Dodatno interesovanje probudila je prilika za druženjem, novim poznanstvima i šansa za ličnim doživljajem toliko puta odslušanih priča o dobrom provodu kolega iz Telenora, čiji sam deo, bar na par dana, imao priliku da postanem. Kofer je spakovan.
"Hajde polazimo! Svi u autobus. Krećemo!" bili su povici vodiča koji su označili početak putovanja. Svi su na svojim mestima i krećemo put Temišvara, našeg prvog odredišta u Rumuniji. Temišvar, do tada meni poznat samo po pričama sa kraja 80-ih, grad je u regionu Banata i poznat je kao "mali Beč". Predstavlja kulturni i ekonomski centar Banata. Posle kraćeg zadržavanja i obilaska glavne ulice grada, krećemo put Sigišoare, mesta rođenja kontraverznog vlaškog vladara Vlada Cepeša, poznatijeg kao Drakula.
Sve vreme vodič nas je detaljno informisao istorijskim, demografskim i ostalim podacima o mestima i gradovima kroz koje smo posetili. Sve to uz male muzičke pauze, kako je to Hermina, naš neumorni vodič, volela da kaže preko razglasa. Sigišoara je gradić, koji se prvi put spominje u XII veku. Njegovo staro gradsko jezgro predstavlja istorijsko mesto Transilvanije. Ovo je prvo duže zadržavanje gde smo, pored prvog konkretnog obroka i ne baš sjajne kafe, posetili Istorijski muzej, sobu za mučenje i razgledali vrlo atraktivno staro gradsko jezgro, koje se nalazi na listi svetske kulturne baštine UNESCO-a.
Put nas je dalje vodio u Brašov, centar jugoistočne Transilvanije i jedan od najlepših gradova Rumunije. Tu smo posle razgledanja grada, Crne crkve i stare gradske većnice dobili svoje, već zasluženo, slobodno vreme. U popodnevnim časovima, već umorni, krećemo put Sinaje, mondenskog mesta u Južnim Karpatima, gde nas čeka prvo prenoćište i još važnije, prva topla kupka. Sledi prijatna večera uz Rumunsku nacionalnu muziku, lepo belo vino, spontano upoznavanje i nastavak druženja u lokalnom pabu, a kasnije i u diskoteci do duboko u noć. Rani jutarnji nastavak putovanja koji nas je čekao nikome nije predstavljao prepreku za dobar provod.
U ranim kišom natopljenim prepodnevnim časovima, nedovoljno naspavani ali spremni za pokret i naoružani dobrim raspoloženjem, krećemo u posetu manastiru Sinaja i dvorcu Peleš, jednom od najlepših u Evropi. Dvorac nas je sve ostavio bez daha, kako spoljašnjim izgledom tako još više svojom unutrašnjošću. Ako treba izdvojiti samo jednu stvar zbog koje je bilo vredno krenuti na put, poseta Pelešu to zaslužuje. Sledi odlazak u zamak Bran, u kojem je Vlad Cepeš Drakula bio zatvoren, nakon čega je slobodno vreme iskorišćeno za toliko čekanu kafu, neizbežnu kupovinu suvenira i konačno sumiranje istinitosti o kontraverznom grofu.
Uz muziku iz 80-ih i odlično raspoloženi, nastavljamo prema Bukureštu, prestonici Rumunije, koji nosi epitet "mali Pariz". Stižemo u večernjim satima i sledi panoramsko razgledanje grada: Trijumfalna kapija, Palata Parlamenta, smeštaj u hotel i naravno slobodno veče u prestonici Rumunije sa bezbroj neistraženih mogućnosti koje su se otvarale pred nama.
Nakon kratkog dogovora jednoglasno odlučujemo da krenemo u potragu za "Caru' cu bere", nacionalnim restoranom i čuvenom pivnicom iz 1879. godine. Nakon pola sata potrage, uz kišu koja ne staje, sa par pogrešnih skretanja i lošeg odabira vodiča naše podgrupe :-), stižemo na željeno mesto.
Već pri samom ulasku sve se zaboravlja. U fantastičnom ambijentu pogledom na prepune stolove piva i dobre hrane, tražimo slobodno mesto. Čekanje do oslobađanja prvog stola provodimo posmatrajući kabaretsku predstavu domaćina restorana uz neizbežno točeno pivo koje se pravi u samoj pivnici. Po stizanju poručenih specijaliteta pokazalo se da je bilo vredno strpljenja. Iako bi možda završetak ovako ispunjenog dana podrazumevao odlazak u topao krevet, najhrabriji su smogli snage i nastavili pohod po Bukureštanskim klubovima.. Osmo martovsko jutro se smeši.
Uspavanu 2,5 milionsku prestonicu, tog nedeljnog jutra budio je obilazak naše grupe i razgledanje Rumunskog Ateneuma, bivše Kraljevske palate, Kraljevske zadužbine, zdanja Senata, crkve Kreculesku, Patrijaršije... Kratak šoping i polazak u pravcu Krajove označio je završetak avanture i povratak u Srbiju.
Povratak je doneo sređivanje utisaka o jednom divnom vikendu, fantastičnom provodu, prelepoj arhitekturi i zanimljivoj istoriji, novim poznanstvima, lepom druženju, ali i neizbežno pitanje:
Kada je sledeće putovanje?