Reportaža sa putovanja: Severna Italija
Venecija, Verona. Padova
mart 2008.
Jedne večeri smo poleteli smo Lastom iz Beograda i doleteli do Italije. Prva stanica nam je bila Venecija, grad iz bajke.
Kao što može da se vidi, iz ptičije perspektive sa mosta Rialto, Grand kanal i dešavanja oko njega.
Sva sreća da je padala kiša pa smo obišli razne skrivene lokale, prodavnice stakla i maski i videli razne turističke ptice iz celog sveta.
Čuli smo da je na trgu Svetog Marka najuzbudljivije i da je tu najbolji program: Duždeva palata, Venecijanski muzej, stub sa gradskim simbolom: krilatim lavom, Lisipovi konji na terasi crkve Sv. Marka... i puno turista koji hrane golubove. Tako smo odleteli i obleteli sva pomenuta zdanja i još ponešto...
Sledeća destinacija bila je Verona, romantični grad Romea i Julije. Došli smo kod Julije i primetili izraziti sjaj na jednom delu njenog tela. Kažu da je to od hvatanja za isti i da to donosi sreću. Ok?
Pošto volimo spomenike obišli smo još jedan – Danteov. Hm – mnogo je zamišljen pa ga nismo dugo uznemiravali. Čekalo nas je još nešto važno da obavimo: šoping novog perja...
Nastavili smo put do Padove, grad u kome ne može da se pokisne. Svaka zgrada je opasana lukovima i stubovima. Veoma interesantno sa puno detalja za slikanje.
Imali smo nameru da se bavimo više istorijskim i umetničkim znamenitostima ovog grada ali smo bili totalno uzurpirani drugim stvarima. To je bio pijačni dan u Padovi i svi smo se razleteli na svoju stranu i nismo primetili da je pao mrak i da treba da se vratimo u hotel.
Samo da pomenemo da je hotel bio na plaži Jadranskog mora. Bili smo na moru!
I pred poletanje kući morali smo da uradimo još jednu zanimljivu stvar po kojoj je Italija poznata: da probamo vino i to u srednjovekovnom zamku u oblasti Trevizo. Oko zamka je kanal sa vodom i patkama a u vrt se ulazi preko mostića. U vrtu su kamene figure i prastara stabla magnolije i kedra. Opet kao u bajci. Još smo se cvrcnuli od proseka, šampanjca i crnog vina... divota.
Veeeliki pozdrav on nas !